Miloš Đajić Blog
Boj se ovna, boj se govna, a kad ćeš živeti.. M. Selimović

Godina prvih trofeja

Kategorija: Lično ; Datum: 26. 11. 2020. ; Autor: Miloš Đajić

“Pravi jahač ima nogu i uzdu, a loš bič. “

Svi znate da sam zahvaljujući princezi T. gotovo svaki dan sa konjima. Pisao sam o njenim počecima i evo vidim proleteše godine, a da dugo nisam napisao ništa o našim iskustvima u konjičkom sportu.

Preponsko jahanje je zapravo težak, nepredvidiv i izazovan sport. To je jedina Olimpijska disciplina u kojoj se takmičarski zadatak izvodi ne uz pomoć, već u partnerstvu sa drugim živim bićem, sa konjem. Konjički sport razvija kod dece poseban odnos brige za drugoga, jer jedino u idealnom partnerstvu konj i jahač ostvaruju preko potrebnu sinergiju koja ih dovodi do rezultata. Što bi rekla T. trenerica Nina “tri rušenja su njegova, a dva njena”.

Sezona 2020

Kao i naše živote pojava SARS-Cov 19 je poremetila rad sportskih klubova i svakodnevni trenažni proces sportistkinja i sportista. Na početku godine zajedno sa trenerima Ninom i Mirkom iz KK Aleksa Dundić postavljen je cilj za 2020. godinu, a to je bio nastup na državnom prvenstvu. T. je u aprilu napunila 14 godina i ovo joj je bila poslednja sezona u kojoj bi mogla da se takmiči u kategoriji “deca”.

Godina je počela dobro, javnim treninzima u februaru i ambicioznim pripremama za novu takmičarsku sezonu. Na žalost vanredno stanje je taj proces zaustavilo. Poseban problem za klub je predstavljalo svakodnevno hranjenje i šetnja konja, jer u situacijama kada smo bili zatvoreni to nije moglo da se radi, a Ministarstvo se nije baš pretrglo oko pomoći konjičkim klubovima i Savezu. Treneri su se dovijali na različite načine, a deca im pomagala u poslovima oko konja.

 

Погледајте ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Tamara (@tamaraa.eq)

Prvi turniri

Kada je ukinuto vanredno stanje svi su se vratili redovnom trenažnom procesu. U maju su ponovo počeli prvi javni treninzi, a u junu i prvi turniri. Zahvaljujući predizbornoj kampanji i “toleranciji” Kriznog štaba na skupove, takmičenja su u junu mogla da se organizuju. Deci i konjima je bilo potrebno nekoliko turnira da se naviknu na okolinu, specifičnost konjičkog takmičenja, prisete se svih prirpemnih radnji i nađu balans između želja i mogućnosti. U julu se opet prekidaju takmičenja jer COVID 19 divlja. Tako da leto kao period godine koji je u konjičkom sportu udarni, ostaje bez turnira.

Jesen 🍂🍁

Svi sportski savezi su morali da održe državna prvenstva jer su se na to obavezali prihvatajući finansijsku podršku Ministarstva omladine i sporta, pa tako i Savez za konjički sport olimpijske i FEI discipline. Državno prvenstvo je bilo zakazano za prvu polovinu oktobra i valjalo je da se T. spremi. I ako je dobro trenirala T. se tokom septembra mučila na takmičenjima. Bilo je tu uspona i padova, suza i nerviranja ali ono što je najvažnije nije bilo odustajanja. Pubertet je takođe činio svoje. Trebalo je iznova savladati ponašanje u situacijama visokog pritiska i takmičarskog stresa, razvijati sportski karakter, takmičarski duh fer pleja i poštovanja svih učesnika u sportu i samog sporta. Pomoć trenera u tim situacijama je bila dragocena i hvala im na tome.

 

 

Погледајте ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Tamara (@tamaraa.eq)

Treneri su napravili dobru taktiku sa kojom smo se i mi roditelji složili da T. promeni konja za državno prvenstvo. Umesto Zaranco D jahala je Mikija. To je za rezultat imalo osvajanje drugog mesta na prvenstvu Srbije u ekipnoj konkurenciji zajedno sa Ajom i učvršćivanje samopouzdanja koje je katkada falilo. Nakon toga se vratila svom Zaranco D i osvojila Trofej Beograda prvi put jašući u baražu. Naučila je da se kao i u životu tako i u sportu sreća mora zaslužiti.

Trofej Beograda u kategoriji “DECA”

U ovom periodu je bilo važno uspostavljeno poverenje između trenera i roditelja. Što bi rekao trener KC “Novosadski sajam” Dejan Suvajdžić posle T. pobede na Trofeju Beograda “Hvala što ste poslušali trenere i imali strpljenja”.

 

Ljubav 💞 jahačice i konja

 

Kraj sezone

Sam kraj sezone je protekao u stalnim turnirima. T. je jahala sa promenjivim uspehom ali stalno napredujući. Stekla je samopuzdanje i uspela je da pobedi i Zarankovu tvrdoglavost i strah. Učvrstila se u utakmicama visine prepone od 90 cm. Imala je tokom sezone ukupno 26 utakmica i javnih treninga. Od tog broja je završila 20 utakmica, a išla čisto bez greške u 13.

Kao “višnjica na torti” prethodnog vikenda (21. i 22.11) održano je objedinjeno prvenstvo Beograda i Srbije u dresurnom jahanju. Dresurno jahanje je drugačije. Ono podrazumeva da uradite zadati test koji je sastavljen iz različitih delova u kojima pokazujete vašu tehniku i kako upravljate konjem. T. je osvojila drugo mesto ekipno na prvenstvu Srbije (opet sa Ajom) i treće u pojedinčanoj konkurenciji i na beogradskom i na državnom. Sve to govori o veoma uspešnoj sezoni i ispunjenju određenih postavljenih ciljeva. Hvala još jednom Nini i Mirku na nesebičnom zalaganju. Hvala i Kaji koja je drugarski pomagala u teškim situacijama kada se Zaranco jogunio i ispravljala “pokvareno”.

Dundić ekipa

Sport 🏇

Prateći T. razvoj video sam mnogo problema u sportu kod nas i mesta da se sistem unapredi. Kod nas knjički sport nije preterano razvijen jer je skup sport i mnogi misle da on pripada samo bogatima, a nije tako. Da se ne bavimo samo konjičkim sportom jer je on specifičan. Generalno sistem sporta je nedovoljno razvijen i nije prilagođen talentovanoj deci. Veliki broj dece iz njega lako ispada i za njihov razvoj su odgovorni pre svega roditelji.

Svi mi koji smo odrastali u sistemu gde su klubovi, savezi i na kraju društvo brinuli o talentima se sa takvim sistemom ne mirimo. Pričao sam i sa drugim roditeljima o tome i delimo slična iskustva. Nije ni čudo da iza naših uspešnih sportista pogotovo u individualnim sportovima stoje roditelji. Uvek se setim priče o tati Monike Seleš, porodici Kostelić, Đokovićima i mnogim drugima. To moramo promeniti. Mora se unaprediti sistem stipendiranja, brige, praćenja razvoja, stručne, naučne i sve druge pomoći… Jedino tako ćemo stvoriti jednake mogućnosti da deca sve svoje talente mogu da iskažu.

 

 

Погледајте ову објаву у апликацији Instagram

 

Објава коју дели Tamara (@tamaraa.eq)

 

Zaključak

Čeka nas novo planiranje i postavljanje kratkoročnih i dugoročnih ciljeva. Predstoji još mnogo rada, znoja, učenja i treninga da bi se postignuto održalo i unapredilo. Stručna pomoć trenera Mirka i Nine će joj u tome pomoći. Verujem da će T. istrajati i nastaviti da se bori jer njena ljubav prema konjima je veća od svega.

I za kraj za mnoge od nas, reči ljubav, nada i snovi su sinonim za konje.

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)
Share
Tagovi: , , , ,

Ostavite komentar


 
milosdjajic.com © 2012 Miloš Đajić
Sajt pažljivo skrojio MWEB
vrati se na vrh