Corax – imao se rašta i roditi
Kategorija: Lično ; Datum: 23. 05. 2026. ; Autor: Miloš Đajić
Ovaj moj tekst objavljen na Facebook – u je videlo 200.000 ljudi. Puno mi je srce što sam bar delićem doprineo sećanju na Predraga Koraksića Coraxa.
Mnogo sam tužan. Corax je godinama bio deo moje svakodnevne jutarnje rutine. Fotografisanje izlaska sunca, #daniukoloru i boje jutra, a onda novine i fotografija nove Coraxove karikature.
Obožavao sam ih. Čitav život kupujem samo novine u kojima je on crtao. Niko nije umeo da pogodi karaktere kao on. Niko sa toliko malo poteza nije umeo da kaže toliko mnogo.
Radovao sam se svakoj njegovoj izložbi, svakoj novoj knjizi karikatura Kupovao sam njegove kalendare i posle ih delio ispod jelke. To nisu bili samo pokloni. To su bili mali podsetnici da ne izgubimo osećaj za stvarnost. Corax je za mene uvek bio oličenje kritike i onog neophodnog balansa koji čoveka drži u kontaktu sa realnošću.
Mnogo je bilo dogodovština zbog prenošenja njegovih karikatura. Nema više ni tviteraša FM Maestra sa kojim sam se često u porukama radovao svakoj novoj Coraxovoj slici sveta. Mi smo se upravo po njegovim karikaturama prepoznavali.
Jednom prilikom nacrtao je ministra vojnog, sada ambasadora, pa me je tada Ministar zvao da skinem objavu sa Facebooka. Drugi put sam podelio njegovu čuvenu brutalnu karikaturu Skupštine – onu sa izmetom od kojeg nastaju poslanici. Na mojim nalozima imala je više od 100.000 pregleda. Nekoliko dana kasnije tadašnji predsednik parlamenta izjavio je: „On ne može da govori.“ Možda ja nisam govorio tada ali je #Corax svaki dan govorio u ime mnogih od nas. Kako je samo govorio. Nekada jedna njegova slika kaže više nego hiljade govora, saopštenja i televizijskih gostovanja.
Sećam se i sa koliko duha je govorio tokom „Beseda u Zoranovu čast“, kada smo ga pozivali u žiri. Govorio je mirno, nenametljivo, a pogađao pravo u centar. Kao i njegove karikature. Uvek ću biti ponosan na izložbu njegovih karikatura o Zoran Djindjic
Mnogi su me napadali zato što sam, kao iskreni fan, delio njegove radove. A Corax je kroz decenije navikao da ga napadaju oni koje je istina bolela. Sada mi je žao što sam u jednom trenutku prestao to da radim.
Izgubili smo mnogo. Kao društvo. Kao otpor. Kao borba. Odlaze ljudi zbog kojih smo znali da još nismo potpuno oguglali. Odlaze ljudi koji su zalužili da se raduju slobodi zajedno sa nama jer su nam bili pogonsko gorivo i vetar u leđa.
Večna ti slava, dobri čoveče.










