Miloš Đajić Blog
Boj se ovna, boj se govna, a kad ćeš živeti.. M. Selimović

Naša borba #nedamoljubu

Kategorija: Advocacy ; Datum: 13. 10. 2017. ; Autor: Miloš Đajić

Evo prošlo je dve nedelje od završetka jedne faze naše borbe za spas OŠ “Svetozar Miletić”. Verujem da ste pratili putem medija ali i kroz moje postove na društvenim mrežama kako je to sve iz dana u dan izgledalo. S obzirom na to da se u javnosti stvorila iskrivljena slika o nekakvom “porazu” roditelja,  želeo sam da rezimiram šta je postignuto, kao i da ukažem na naučene lekcije koje mogu biti od koristi u nekim budućim sličnim akcijama. Žao mi je što smo kao društvo došli do tačke u kojoj ja kao roditelj i član političke stranke ne smem da se borim, a da to ne bude zloupotrebljeno, za pravo svog deteta, kao i pravo druge dece na kvalitetno školovanje.

Kratko podsećanje

Član Saveta roditelja OŠ “S. Miletić”sam postao pre četiri godine kada je princeza T. pošla u prvi razred. Svih tih godina sam pokušavao i nekada i uspevao da pokrenem teme, unapredim rad Saveta koji kao što znate ima nekoliko važnih uloga u radu škole. Jedna od inicijativa koju sam pokrenuo je da se recimo statistički izveštaj o uspehu učenika/ca vodi po polu, da se programi borbe protiv vršnjačkog nasilja stalno primenjuju…

 

 

Prošle godine u januaru u našoj školi kreće frka. Ta frka je izazvana spolja tendencioznim slanjem Republičke prosvetne inspekcije u vanrednu kontrolu, nakon što gradska prosvetna inspekcija nije našla ni jednu nepravilnost u radu škole. Republička inspekcija, u tom vanrednom nadzoru, nalazi nekoliko nepravilnosti i nalaže mere za njihovo ispravljanje. Jedna od mera je bila i smena direktora Miroljuba Ljube Mosurovića na koju školski odbor tada nije pristao. Već tada smo se kao Savet roditelja dobro organizovali, podelili u timove, povezali kroz viber grupu da možemo brzinski da reagujemo i pre svega podelimo informacije i sprečimo “rekla kazala”. Nakon toga se u martu pokreće procedura za smenu školskog odbora koja se zaustavlja dopunom zapisnika Republičke prosvetne inspekcije u kome se konstatuje da su sve naložene mere ispravljenje i samim tim potreba za smenom direktora više ne postoji. I ako je tada na sastanku u ministarstvu obećano da neće biti dodatnih pritisaka na školu i da će je ostaviti na miru, 28. juna ponovo u vanredni pregled dolazi Republička prosvetna inspekcija.

 

 

Ona tada nalazi neke sitne nepravilnosti ali ne nalaže nikakve mere za njihove ispravljanje. Nekoliko dana pred početak škole kroz već pomenutu viber grupu je porstrujala vest da su Ljubu smenili što je odmah provereno u školi gde tu informaciju nisu imali. 28. avgusta stiže rešenje o razrešenju i Savet roditelja odmah reaguje, upućuje dopis Ministarstvu traži objašnjenje i dokumentaciju, da bi 31. avgusta oblikovao inicijativu roditelja, da se umesto u prvi dan škole krene u protest i da se kao najradikalniji vid protesta deca ne šalju u školu. Protest je trajao punih 27 dana uz organizaciju 20 protesnih okupljanja.

 

Kampanja i zahtevi

Savet roditelja je odmah na početku izneo zahteve Ministarstvu: da poništi rešenje o razrešenju!!! Kasnije kada je predata tužba Upravnom sudu traženo je da se stopira rešenje o razrešenju do presude Upravnog suda. Na kraju je traženo da se stopira rešenje o razrešenju i da mešovita komisija Saveta i Ministarstva utvrdi sve činjenice, a pre svega nezakonitosti u radu inspekcije koje je pravni tim utvrdio.

 

 

Kampanja koju smo pokrenuli je bila ograničena i imala je za cil da se stanje u školi vrati na period pre 28. avgusta. Bila je poptuno nenasilna, bazirana na kreiranju pritiska ka institucijama nadležnim za rešavanje ovog problema. Od kanala komunikacije koristili smo Facebook stranicu “Ne damo Ljubu”, saopštenja za novinare/ke, informator, konferencije za novinare, gostovanja i naravno svakodnevne sastanke sa roditeljima. Neverovatno je da niko ali niko za 27 dan protesta nije došao u školu i seo sa Savetom da predloži neko rešenje. Mnogi su se u tih dvadesetak dana baš obrukali. Prvenstveno smo više očekivali od Premijerke, koja stalno trubi o obrazovanju, a kojoj smo se obraćali tri puta i koja nas nije udostojila ni odgovora.

Takođe gradski sekretarijat  nije hteo da se meša i oglasio se nenadležnim da bi se na kraju pojavio kao strana u pregovorima. Skupštinski odbori Narodne skupštine su slali neke nemušte odgovore na naše dopise, čisto da zadovolje formu. Međunarodne organizacije su nas isto ignorisale. Bili smo prepušteni sami sebi i sve institucije su kupovale vreme i čekale da se protest sam od sebe ugasi.

Proteste smo uvek držali kao roditeljske sastanke u školskom dvorištu i samo dva puta izašli iz njega. Jednom kada smo napravili živi štit oko škole, a drugi put kada smo otišli do Opštine Zemun da ih pitamo zašto se prave mrtvi? Saradnja sa medijima je bila dobra pre svega, jer smo napravili medija tim koji je mogao da se nosi sa svim zahtevima za izjave, bezbrojnim saopštenjima i demantijima…

 

Pritsci

Zanimljivo je bilo posmatrati kako sistem zvanično ne reaguje ali zato preko svojih ljudi pravi haos i izaziva podele. Ministarstvo nedeljama nije htelo da primi delegaciju roditelja ali su sve vreme instalirani VD direktor i nekoliko roditelja imali direktnu vezu sa kabinetom ministra Šarčevića. Pritsci su bili stalni i sa njima smo se nosili hrabreći jedni druge i bili smo svesni da dok smo većina i dok se držimo zajedno ne mogu nam ništa. Razne taktike su primenili pokušavajući da nas zaplaše i slome stalno huškajući ljude na ljude.

Podmetanje lažnih informacija od kojih je jedna bila da se škola zatvara i da su već napravljeni spiskovi odeljenja u drugim školama gde će nam deca krenuti na nastavu od nekog ponedeljka. Recimo smešna je bila i scena kada sada smenjeni  pomoćnik Ministra dolazi u školu i rukuje se sa grupom roditelja koji traže da im deca krenu u školu, a sa drugim roditeljima koji čine većinu neće ni da razgovara. Ministar se sve vreme brukao nedolično komunicirajući i stalno nešto preteći. Bilo mi je drago što sam bio svedok procesa oslobađanja od straha.

 

 

Politička diskriminacija

Već sam u uvodu napomenuo žal zbog toga što smo kao društvo upali u zamku da olako politički diskriminišemo ljude.  Kolegama u Savetu sam na samom početku rekao da ja ne mogu da budem na prvoj liniji, jer ću biti iskorišćen ka primer za tobožnju “politizaciju” i preko mene će se rušiti naša borba. Ovo što pišem ne važi za njih jer su se oni maksimalno korektno poneli i hvala im na tome. Znao sam da kada krenu na mene lično to znači da su ozbiljno počeli da se bave pojedincima u samom Savetu.

 

 

Krivo mi je što su i ljudi na mrežama upali u zamku i često mi sugerisali da se pomerim, jer kao kvarim nešto.  Pretnje u medijima i besprizorno ponašanje poslanika Aleksanda Markovića sam razumeo kao poruke njihovim biračima koje na taj način sprečavaju da se zdravorazumski uključe u slučaj i slučajno ga ne podrže. Smatram da kao roditelj dece koja idu ili su išla u tu školu imam pravo da se borim i ni jedno moje drugo lično svojstvo ne može u tome da me spreči. Moj savet svima je ne mojte se lako odricati ljudi zato što su samo članovi neke stranke.

 

Rezultat

Na žalost ostaje gorčina što nismo i ovoga puta spasili Ljubu. Ipak uradili smo mnogo. Skrenuli smo pažnju na postupanja Ministra i nezakonit rad inspekcije. Podigli vidljivost Saveta roditelja kao važnog šrafa u upravljanju školom. Motivisali druge roditelje i druge Savete da se pokrenu. Povezali i prikupili informacije o drugim sličnim smenama ili već nedozvoljenim pritiscima. Ohrabrili ljude da se u okviru svojih škola bore za kvalitet. Ovo nije bila borba za promenu sistema već borba da se stvar u jednoj odličnoj školi vrati u normalu. Naravno u jednom trenutku su došli i pregovori za koje smo se spremali svo vreme.

 

 

Podsetiću 27 sedam dana, 20 protesta, nebrojeno medijski napisa su morali da se dese da bi se neko smilovao da sedne za sto i započne razgovor. Nisam prisustvovao pregovorima tako da su informacije koje delim od strane naših pregovarača. Mi smo krenuli od toga da #nedamoljubu kao simbol vrednosti koje su u našoj školi gajene. Na žalost nismo u tome uspeli mada smo neke stvari i izborili.

  • Dogovoreno je bilo da kolektiv predloži kandidate/kinje za v.d. direktora/ku, a da Ministarstvo od predloženih troje izabere jednog/u. Tu sam i sam naseo na nedovoljno preciznu informaciju da je dogovor bio da se kandidat/kinja sa najviše glasova nastavničkog veća izabere. Mogućnost da utičemo na izbor nam je bila najvažnija, jer smo bili sigurni da i ako Ljuba ode ljudi iz njegovog kolektiva će znati da sačuvaju školu.
  • Dogovoreno je da se što pre izabere novi školski odbor i da škola izađe iz privremenih mera što je proces koji traje ali u koji je Savet aktivno uključen.
  • Dogovoreno je da se za Ljubu nađe odgovarajuće mesto.
  • Smenjen je pomoćnik Ministra zadužen za inspekcijski nadzor Bogoljub Lazarević što za nas znači da je Ministar sve vreme znao da smo u pravu.

Naučene lekcije

Dragi Antiprotivan je to lepo definisao u svom tvitu “kada vidite svetlo na kraju tunela… krenite ka njemu”.  Hvala svim ljudima dobre volje na društvenim mrežama koji su nas nesebično podržavali tokom svih dana naše borbe.  Ono što je nedostajalo je da se svakim danom sve veći broj ljudi okuplja na našim roditeljskim sastancima. Podrška nije padala ali je bila konstantna i to nije bilo dovoljno da se napravi konačni pritisak na ministarstvo.

 

 

Takođe smo očekivali akcije solidarnosti. Ni jedna druga škola iz Zemuna nas nije podržala. Falile su akcije i u drugim delovima Beograda kao i drugim gradovima. Saveti roditelja postoje u svakoj školi a ni jedan nam se nije obratio.

Ono što isto tako mora ubuduće da se menja je stvaranje sinergije. Recimo akcija #StojimUzVranjeske je jedno veče organizovana paralelno sa našim sastankom. Takođe su organizovani i neki drugi protesti (studenti filološkog i stomatološkog). Trebalo je samo te akcije simbolično u nekim sledećim danima pomeriti u naše školsko dvorište kao vid podrške. Moramo kao aktivisti sa Interneta naučiti da podržimo neki skup i tako što ćemo doći, odstajati i svojim prisustvom povećati broj ljudi na skupu.

O političkoj artikulaciji u recimo ni jednom pokrenutom zahtevu za smenom ministra neću ni da govorim. Ovaj protest je imao potencijal da pokaže da se sistem može urazumiti i nepravda pobediti. Delimično smo to i uspeli jer smo dobili mogućnost da zajedno sa novom direktorkom vratimo školu na staze stare slave.

Dodatni linkovi

Zemun ne da direktora Ljubu a ne dam ni ja pismo bivšeg đaka škole

gostovanje M. Mosurovića u Novm danu N1 Novi dan

Dejan Ilić Maloumna Srbija

Politička smena iz proceduralnih razloga BIRN

Uzeli ste nam nešto mnogo bitnije

Ministar novinarki Antologijska bahatost ministra

Ministar Šarčević baza imovine KRIK

Slučaj Miletić  Budući bivši Bojana Selaković

Zemun 1997 -2017 Borka Pavićević

Konferencija za novinare/ke

Vjerica Radeta

VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0.0/10 (0 votes cast)
VN:F [1.9.22_1171]
Rating: 0 (from 0 votes)
Share
Tagovi: , , ,

4 komentara

Ostavite komentar


 
milosdjajic.com © 2012 Miloš Đajić
Sajt pažljivo skrojio MWEB
vrati se na vrh